Saobraćaj
Sve do izgradnje železničke pruge dolinom Nišave naselja u Sićevačkoj klisuri bila su locirana daleko od glavnih saobraćajnica koje su zaobilazile neprohodnu Sićevačku klisuru.
Samo deset godina od oslobođenja Niša i okoline od Turaka, u periodu od 1886. do 1887. godine, inžinjerske jedinice srpske vojske probile su prugu kroz Sićevačku klisuru i po prvi put uspostavile železnički saobraćaj između Niša i Sofije.
Godine 1887. nakon izgradnje dela železničke magistrale do Pirota otvorene su železničke stanice u ataru Proseka, Sićeva i Ostrovice.
Do 1964. godine magistralni put Niš—Sofija pratio je trasu tzv. „via militaris“ u periodu Rima i Vizantije, i „carigradskog druma“ u srednjovekovnom periodu u doba Osmanlija, jer je Sićevačka klisura na istoku, zbog Gradiškog kanjona, predstavljala prepreku izgradnji drumske saobraćajnice. Magistralni put je sve do 1964. i probijanja Gradiškog kanjona, vodio južnim obodom Sićevačke klisure, preko Jelašnice, a zatim dolinom Kunovičke reke i preko visoravni Ploča dalje na Istok. Ova trasa je korišćena i 2006. kao zaobilaznica, u toku radova na obnavljanju puta i proširenju 13 tunela u Sićevačkoj klisuri.
Samo dve decenije nakon izgradnje puta kroz središnji deo Sićevačke klisure, nagli razvoj saobraćaja i turizma prevazišao je njegove mogućnosti. On postaje ne samo usko grlo u sistemu evropskih koridora, već i ograničavajući faktor daljeg razvoja Niša i ozbiljan ekološki problem za Park prirode „Sićevačka klisura“.
U cilju unapređenja saobraćaja na koridoru 10, krajem 2011. započela je izgradnja savremenog auto-puta Niš—Dimitrovgrad, sektor „Istok“ (Krak C) dužine 83,3km, čija trasa ide južnom granicom parka prirode „Sićevačka klisura“, od naselja Prosek, preko Ploče, do naselja Crvena Reka. Njegovom izgradnjom i puštanjem u saobraćaj s kraja 2019. godine ne samo da je smanjena dalja „erozija“ ekosistema i prirodnih lepota Sićevačke klisure, već se očekuje i kvalitetniji saobraćaj i ekonomske veze Republike Srbije sa susednim zemljama.
U 21. veku nagli razvoj železničkog saobraćaja i turizma prevazišao je mogućnosti želežničke pruge kroz Sićevačku klisuru, koju karakteriše zastarelost i veoma loše održavanje. Zato ona sve više usporava saobraćaj i postaje ne samo usko grlo u sistemu panevropskih železničkih koridora, već i ozbiljan ekološki problem po Park prirode „Sićevačka klisura“, jer pruga nije elektrificirana.
Spoljašnja veza: Wikipedia